Članci

  1. Turkalj, Lucija. Prihvaćeno za tisak. The Vernacular Translation of the Vita Adae et Evae in the Croatian Glagolitic Manuscripts. Publications de l'Institut romand des sciences bibliques.

    Sažetak

    Vernakularni prijevod Vita Adae et Evae u hrvatskoglagoljskim rukopisima

    Prijevodna glagoljska verzija apokrifa Vita Adae et Evae pojavljuje se u dva neliturgijska zbornika, stariji i potpuni tekst uŽgombićevu zborniku iz 16. stoljeća, a mlađi, sačuvan nepotpuno, u Fatevićevu zborniku iz 17. stoljeća. Tekstovna analiza pokazuje pripadnost hrvatskoglagoljske verzije prvoj tekstovnoj porodici pete redakcijske grupe (T1), potvrđene u latinskim rukopisima 14. i 15. stoljeća. Hrvatskoglagoljski tekstovi nemaju nekih novijih ispuštanja i varijanata, karakterističnih za grupu T1a a koje katkada slijede i Aj i Cc, rukopisi atipične grupe T1d, nego starija čitanja koja su zadržale grupe T1b i T1c. Zadržana su i neka vrlo stara čitanja iz starijih redakcija, prisutna i u kasnolatinskim rukopisima T2d i Ba. Brojnost srodnih rukopisa iz Olomouca i Krakówa mogla bi upućivati na Moravsku i Poljsku kao područja podrijetla latinskoga teksta koji je poslužio kao predložak za hrvatskoglagoljski prijevod.


  2. Kovačević, Ana. 2015. Žena, majka, svetica: Elizabeta Ugarska u latinskim i hrvatskoglagoljskim izvorima. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 47(1). 309–335.

    Sažetak

    U radu se raščlanjuju najpoznatiji latinski i hrvatskoglagoljski izvori o hrvatsko ugarskoj princezi i tirinškoj grofici svetoj Elizabeti Ugarskoj (1207. – 1231.). Primarni se izvori odnose na dokumentaciju prikupljenu u procesu Elizabetine kanonizacije koja je jedan od najranijih formaliziranih kanonizacijskih procesa u Crkvi uopće. Među tim je izvorima najvažniji zapis svjedočanstava Elizabetinih dvorkinja i sluškinja pred papinskom komisijom, poznat pod naslovom Dicta quatuor ancillarum (1235.), koji nudi zanimljivu žensku perspektivu i pogled na Elizabetin život prilično različit od onoga koji iz muške perspektive u svojim književnim uspješnicama, tj. u sekundarnim izvorima nude Jakob Voraginski (Zlatna legenda, oko 1260.) i Marko Marulić (Upućenje u čestit život s primjerima svetaca, oko 1496.) iako se pokazalo da su obojica podatke crpili upravo iz Dicte. Ta je razlika najuočljivija u prikazivanju i poimanju Elizabetina bračna života. Sekundarni i literarizirani izvor o Elizabeti jest i čtenie koje sadrže hrvatskoglagoljski brevijari (14. i 15. st.). Ustanovljeno je da je ono vjeran prijevod odabranih dijelova Dicte. Osim odnosa s Dictom u istraživanju se raščlanjuje i odnos toga čitanja s inačicama u Voraginskoga i Marulića. Konačno, radu je priloženo kritičko izdanje čitanja o sv. Elizabeti koje obuhvaća 14 hrvatskoglagoljskih brevijara crkvenoslavenskoga razdoblja.

    Ključne riječi: Elizabeta Ugarska, hrvatskoglagoljski izvori, Dicta quatuor ancillarum, Zlatna legenda, Upućivanje u čestit život s primjerima svetaca


  3. Vela, Jozo. 2016. O že kao pojačajnoj čestici u hrvatskome crkvenoslavenskome jeziku. Fluminensia 28(1). 7–18.

    Sažetak

    Čestica že jedna je od najučestalijih riječi u hrvatskoglagoljskim tekstovima pisanima hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Budući da je izraziti crkvenoslavenizam, ona je ujedno dobar razlikovni element u prepoznavanju ovih tekstova. Najčešće služi kao adjunktivna čestica ili kao parataktički veznik. Takoñer je često i navezak drugim riječima uz koje je prvotno stajala kao pojačajna čestica. U ovom radu ispituje se status takvoga, izvorno pojačajnoga že, kao samostalne riječi u hrvatskome crkvenoslavenskome.
    Ključne riječi: hrvatski crkvenoslavenski jezik, čestica že, pojačajna čestica.


  4. Kovačević, Ana. Prihvaćeno za tisak. Conjoined noun phrases agreement with predicate: Croatian Church Slavonic corpus. Slověne 3(5).

telefon: +385 1 2220025
e-mail: vida.vukoja@stin.hr