Hrvatski crkvenoslavenski

Hrvatski je crkvenoslavenski knjiški jezični sustav koji je u Hrvatskoj bio u uporabi od XI./XII. do XVII. stoljeća. Tekstovi nastali na tome idiomu pisani su glagoljicom, a najznačajnijim su dijelom korišteni u liturgiji. Također, u kontekstu su hrvatskoga srednjovjekovnoga jezičnoga dijasustava (zajedno s njemu svojstvenom diglosijom) značajke toga idioma obilježivači višega, književnoga stila (v. Mihaljević 2010) [1]. Hrvatski crkvenoslavenski se jezični sustav razvio na osnovi starocrkvenoslavenskoga jezičnoga sustava kojega su oblikovali sv. Ćiril i Metod s učenicima, ponajprije u svrhu prijevoda grčkih biblijskih i liturgijskih tekstova te književnih tekstova kao i tekstova koji se odnose na ​​upravu i pravo.

Sljedeće dvije činjenice svjedoče o važnosti hrvatskoga crkvenoslavenskoga unutar hrvatske pismenosti te unutar europske kulturne povijesti u cjelini:

i) u kontekstu hrvatske pismenosti: hrvatski crkvenoslavenski jezik je najstarijih knjiga koje su sačuvane u Hrvata; njime je napisan tekst Bašćanske ploče (1100.), a njime je pisan i tekst najstarije hrvatske inkunabule Missale Romanum Glagolitice (koji je ujedno i prvi misal u Europi koji nije objavljen latinicom i latinskim jezikom). Šest je od devet hrvatskih inkunabula tiskano na hrvatskome crkvenoslavenskome;

ii) u kontekstu europske kulture i povijesti, pa i povijesti globalne katoličke crkve: do II. Vatikanskog koncila hrvatski crkvenoslavenski je bio jedini jezik blizak govornome s izričitim papinskim dopuštenjem za liturgijsku uporabu (pored latinskoga, grčkoga i hebrejskoga).

---

[1] Mihaljević, Milan. 2010. Položaj crkvenoslavenskoga jezika u hrvatskoj srednjovjekovnoj kulturi. Свети Наум Охридски и словенската духовна, културна и писмена традиција (организиран по повод 1100-годишнината од смртта на св. Наум Охридски). Зборник на трудови од Меѓународниот научен собир. Охрид, 4-7 ноември. Скопје: Универзитет „Св. Кирил и Методиј“. 229–238.